Neno, ovde je sve blizu, ali šta da radim kad mi je ovih dana radni dan 16 sati.

Gledam sa vedrije strane... da smo otišli, kukala bih da kupim ovo i ono, i istrošila bih pare u trenutku kad mi to nije nužno. (A ogroman je vašar zaista, donose i prodavci i proizvođači, posebno izbor odeće bude sjajan, ali ove godine - niks.

)
Anči, nisam se dobro izrazila... kad postim, postim iz verskih načela, a to što sad neuporedivo ređe postim nije zato što sam promenila verski stav, nego iz nekih drugih razloga. Inače i nije baš neko pročišćavanje organizma kad jedeš skrob, ali ima neke druge lepe momente.

Jeco, da ti mogu poslati malo... a za decu jeste grehota, šta god ko mislio o tim "narodnim veseljima". Mislim da mi je dobar deo detinjstva prošao u napetom iščekivanju kad će da me puste da se vozim na velikoj vrtešci.

A posle si blaziran, pa visiš na džuboksu, na fliperima, u pauzi odeš na širu (ne znam da li je još prodaju), pa te onda neki momčić povede na balerinu da bi imao priliku onako malo jače da te zagrli, he-he.

A još malo posle uđeš u fazu kad se ludiraš s trubačima, pa onda u "gospodske" godine kad samo sediš, mezetiš pečenje i kupus i uživaš gledajući klince kako rade isto ono što si radio i ti pre 20, 30, 40 godina, i čak je i taj prastari džuboks tu. (U stvari, u svim tim decenijama retko kad imaš pare da odeš na vašar iz osnovnog razloga, tj. da nakupuješ povoljno nešto što nemaš svakog dana da kupiš, ali takav je život.

Naravno, ovo s parama treba shvatiti uslovno... pođeš s parama za kupovinu i završiš na pečenju.

)
Ružo, probajte sa sirćetom, obavezno.

Eto, vidiš da dete zna šta valja. (Može menjanje, samo onda moramo privremeno i ljubimce da zamenimo.

)
I raspričah se opet... danas slično kao juče, samo malo umerenije:
D: ajran 0,4 l + dodaci
R: pihtije, gomila salate
U: jabuka
V: ostaci svadbarskog kupusa