Juče sam napisala džinovski post i progutao mi ga je net, na kraju nisam imala vremena da pišem ponovo. Žuč je OK, hvala svima na pitanjima, a juče sam se oporavljala od brljavog jelovnika koji je bio u petak. Nešto sam bila na tri ćoška (ovo vreme stvarno me ubija u pojam) i nisam se potrudila čak ni da sebi napravim salate... pa je ispao prilično glup dan, ne toliko strašan, ali nije baš u mom stilu.
Mim, za džem nemam recept jer sam ga skuvala zbrda-zdola i u vanrednim okolnostima (zatrebao mi zimus hitno za jedan kolač za slavu, pošto je u čaršiji ponestalo kandiranih citrusa), pamtim samo da sam dodala i neku pomorandžu, a koja je razmera bila, pojma nemam (više limuna svakako). Sve lepo izoprano, isečeno, koštice izbačene, samleveno, po ukusu zašećereno i ukuvano, i spakovano u teglice. U međuvremenu je blago želiralo, pa je gotovo identično kao nekadašnji citro (ako pamtiš citro

), što znači da nisam stavila preterano mnogo šećera. (Limun inače pomaže kod žuči, a sad sam utvrdila da pomaže i džem od limuna, he-he... prosto da čovek poželi da ga malo žigne žuč.)
Mršo, to s jajima razumem u potpunosti, i ja bih da smem! (Moji favoriti bi bili pržen luk s jajima ili one krdžave poslednje jesenje paprike s jajima, što se oberu u oktobru i budu 10 cm.) Možda ne primećujem baš toliko razliku zato što su sva jaja koja jedem kuvana/pečena sto godina... tu pola ukusa strada.

Ako je za utehu, nosilje se ne tretiraju hormonima, tako da s jajetom dobijemo eventualno samo antibiotike + poremećen odnos masnih kiselina i još nekih sastojaka. ("Samo" antibiotike je već dovoljno da pojurimo domaća kad god je to moguće, ali opet manje zlo nego hormoni.)
Magi, bolje da ne znaš šta smo sve pričale o žitaricama, heh.

Šalim se, ali jeste široka priča i razvlačimo je već bukvalno godinama. Ne znam da li može da se sažme u jednu rečenicu... recimo da je mit o zdravim žitaricama nastao iz najbolje namere da se reguliše zdravlje stanovništva u nekim zemljama, na prvom mestu Americi, da bi u međuvremenu xy istraživanja pokazalo da žitarice uopšte nisu toliko zdrave koliko se zamišlja (naročito neke nove hibridne sorte), uz paradoks da je Amerika, koja je najveći konzument pahuljica, muslija & slične "zdrave" hrane postala najdeblja nacija, i jedina u kojoj je debljina uzrok smrti br. 1, ali pošto je u međuvremenu i industrija žitarica postala br. 1 po zaradi u čitavoj prehrambenoj industriji, sada se mit održava, koliko god naučnici širom sveta dizali glas. Da ne bih sad razvlačila o tim zdravstvenim aspektima, dovoljno je da se podsetimo da su žitarice 50% UH, a svaki UH kao krajnji proizvod u našem organizmu daje šećer... a znamo kako šećer deluje na zdravlje... pa zato sa žitaricama treba umereno i oprezno. (Plus svest o tome da smo ih kupili za cenu koja je 30 ili 50 ili 100 puta veća od cene osnovnog materijala.)
Anči, koliko sam ja upućena, svinjetina se zabranjivala zbog stvaranja štetnog holesterola, a u međuvremenu je utvrđeno da štetni holesterol stvaramo sami (ima minimalne veze s holesterolom koji unesemo jedući meso), tj. najveći uzročnik su skrob & šećer, pogotovu u kombinaciji s nekim nezdravim masnoćama tipa rafinisanog ulja... ali čak i kad ne bismo verovali toj teoriji, stoji činjenica da npr. 100 g kuvanog ili pečenog svinjskog filea ima 51 mg holesterola, a 100 g kuvanog ili pečenog pilećeg belog mesa bez kožice ima 85 mg holesterola. Što se ovog drugog tiče, slažem se da su proizvođači postali užasno neodgovorni prema tuđem zdravlju. Ovo mi se sad povezuje i sa izgledom voća i povrća koji si pomenula, pa bih rekla da je kriv i kupac isto koliko i proizvođač... kupac mora da bude informisan i da se ne grabi za te napumpane "plastične" voćke i povrćke. Jedan primer od pre nekoliko decenija, moj deda je bio odgajivač bresaka (i drugog voća, ali najviše bresaka), i jednom sam ga na pijaci iskritikovala što drži izbuškane breskve koje su načeli insekti i što mu se skuplja roj osica i pčela oko tezge... a on mi je na to rekao da je to najbolja reklama, jer znači da njegovo voće nije prskano i da je slatko. I stvarno se uvek razbijao od prodaje, što znači da su ljudi nekada znali i šta kupuju. Ja sam nepoverljiva prema previše lepom voću i povrću, evo neki dan smo kupili džak domaćeg crnog luka koji je naizgled krdžav i nikakav... ali znam da će se održati odlično jer ima suvlju strukturu od onog krupnog i savršenog, i neću morati na zimu da bacam po pola glavice.
Kiksi, samo ti piši, sve to stoji što kažeš, i treba da se piše o tome... slična je priča s pšenicom i još nekim kulturama, a to pogađa sve nas. A i mi jedemo svašta za šta nismo prirodno predisponirani, počev od rafinisanog šećera na prvom mestu, pa se onda čudimo šta nam je.
Nadoknadila sam za juče

, a dugujem i jelovnik... bio je dan BEZ HLEBA (samo povrće, mlečno, meso), krunisan jednim pivom, i danas je na vagi nestao sav onaj mali višak što se danima vukao. Stiskam zube i nastavljam bez hleba:
D: ajran + začini
R: sveže paprike s vurdom
U: izmena - umesto lubenice, breskva + jabuka
V1: malo sira + pečene paprike (samo 3 komada
)
V2: oko 100 g šunke