Bokac, nisi ništa propustila, nisam ni pisala... nisu stvari za pisanje.

Anči, Mršo, vrtimo često ovu temu, ali toliko je akutna da mislim da nijedna napisana reč nikad nije višak. Tačno je da imamo taj problem hemije, prekomerne hibridizacije i GMO, ali u svemu tome jednu veliku ulogu ima i svest... kampanje u vezi sa ishranom nisu nikakva "državna tajna", tj. niko ne krije da one postoje (ima zanimljivih primera u istorijatu marketinga, među njima čak i kampanja koje su zaista bile na dobrobit stanovništva), problem je samo u zloupotrebi moći reklame - pritom ne mislim na one obične reklame koje nam 65 prekinu film dok ga gledamo, nego na razrađen sistem, počev od privlačne ambalaže i mesta gde će nešto biti locirano u prodavnici, preko raznih "stručnih" napisa u novinama i na netu, itd. - a ide se sve debljim đonom, jer su zarade ogromne. Šta reći za taj plazma keks, koji, ako dobro izračunah, košta 608 dinara po kg, a znamo šta mu je sastav (sve sami egzotični sastojci poput brašna i soje) - naravno da mora da se reklamira na milion načina da bismo stekli ubeđenje da je on mnogo zdrav i neophodan u našem životu, jer kako bi se inače opravdala tolika zarada? To je jedan od dva bitna plana na koje su naciljane reklamne kampanje, dakle ubeđivanje da je nešto dobro po naše zdravlje (svi vole da budu zdravi, naravno), i drugi bitan plan je ušteda vremena - sečeni hleb, mleko koje se ne mora kuvati, ta dugotrajna pavlaka... i ponovo prisutna razlika u ceni, ne velika, ali dovoljna da zapazimo da se proizvođaču više isplati da mi kupujemo baš taj proizvod. I da po mogućstvu razvijemo u sebi osećanje zahvalnosti što nam je za tu malu razliku u ceni i za tu gomilu aditiva nakrkanih u neki tamo hleb ili pavlaku omogućeno da uštedimo dnevno celih 15 sekundi za sečenje tog hleba, ili ne znam ni ja koliko minuta nedeljno koje bismo potrošili na kupovinu sveže pavlake. Pritom su i ti hlebovi i te pavlake neukusniji od onih "običnih"... eto kolika je moć marketinga. Usput se time automatski potiskuju manji i slabiji proizvođači ("nekonkurentni", što bi se reklo) i stvara se monopol, izbor nam se sužava, i u nekom trenutku zaista dolazimo dotle da ne možemo ni da nađemo zdraviju varijantu neke namirnice, a sami smo za to krivi.
Pominjala sam xy puta da imamo ovde u komšiluku sjajnu i staru mlekaru... gde se i sad proizvodi pavlaka koja traje pet dana i posle toga se kvari, gde mleko u proleće miriše na travu, buter sadrži toliko mali procenat vode da sam zimus upropastila kasato štanglice (ispale previše suve i mrvile se) - taj proizvođač nikada moći da se probije na šire tržište, prosto zato što nema šta da reklamira (kako reklamirati pavlaku koja nam ne štedi vreme, a pritom je još i masna? - na stranu što poenta pavlake i jeste u tome da bude masna), pa tako, Mršo, ako zalutaš u moje krajeve opet, vodim te obavezno u šoping mlečnih proizvoda.

U međuvremenu opet zastoj u zelenišima (i automatski i zastoj sa skidanjem viška), čekam da se pijaca dovede u red... a sa njom i ja.
