Doca najavljuje da će nešto da čačka...

Kaže, neće da seče, samo će da buši... baš me utešio.

Mikić, ja na treći sprat i dalje uspešno ustrčavam preskačući po dve, to je 63 stepenika, nije mnogo, ali i dalje sam brža od dece, hahah, satisfakcija...

Ali sam otkrila da to mogu samo u ravnim cipelama, ne mogu u štiklama kao što sam mogla letos... definitivno su oslabili kvadricepsi. Od šetnje ni š nema, prvo što u ovom našem velegradu ne znam da li imamo ukupno 6-7 km normalnih ulica

, mislim, nije toliko mali grad, ali je zato vrlo sistematski razoren... drugo (i glavno) što se plašim podivljalih pasa, a imamo ih za izvoz, ne može glavnom ulicom da se prođe od njih. Ali pošto u kući nemam divlje pse, mogu bar tu da iskombinujem nešto... juče sam nešto i isprobala, i to bi trebalo da funkcioniše, ali da ne pričam previše da ne bih "urekla"... Biće to kako treba, dosad nisam dozvolila baš skroz da se opustim, pa neću ni sad valjda.

Vaga me ubija, ali i ne ubijala me posle svega... poklapam se ušima i nastavljam dalje.
D: šaka belog grožđa
U: 1 dvopek, jogurt
R: čorbica od pečuraka i praziluka, sir od obranog mleka 150 g
U: 1 dvopek, preliv od paradajza
V: dinstana svinjetina 200 g, kupus salata, čaša mleka (i možda malo sira)PS Ova svinjetina nije mi baš nužna, ali toliko je retko jedem da je grehota da ne iskoristim kad je ovako lepo spremljena.