Mic, bila sam sinoć budna, ali sam završavala takvu komadinu posla da nisam baš bila pri sebi.

Ljubim te sa zakašnjenjem! Sve sam vas generalno zapostavila, ali sad ću da se razludim i da isponadoknađujem.

Mikić, sestro-brate po svemu, krkala sam belo grožđe u količinama koje bi normalnu osobu poslale u hitnu pomoć. Da li što me je bolela glavudža i što mi je duša bila u nosu, ali ne pamtim da mi je u životu bilo tako slatko da ga jedem. Štrpkala sam do pola noći, svaki put kad ustanem, ja po punu šaku, na kraju ode pola kese grožđa, ali uspeh da izguram obavezu.

'Ću da ljubim macu, a ona će po običaju da mi oliže nos, tako da mu to dođe kao da šalje poljubac natrag.

Uspeli smo da popravimo i aparat, zato volim te nemUderne, što ne moraš baš uvek da pukneš pare kad crkne.

Sad moram da ubacim i priču o tome zašto je ovaj kupljen. Pre nekih 11-12 godina krenu mi užasne glavobolje, suze idu na oči (a inače nisam od onih što ih svaki čas boli glava), i zaista naiđem na razumevanje u našoj bolnici, krenu redom da me šetaju po svim mogućim aparatima i pregledima, otkriju mi u međuvremenu svašta (okoštavanje sinusa, dobroćudni tumor lobanje, neke čudne aktivnosti mozga itd.), ali ništa od toga nije uzrok te konkretne glavobolje. Šibnu me na kraju s gomilom papirčina u Bg na zakazani skener... da bi me tamo dočekao izvesni dr prim. s pričom da im se skener svaki čas kvari, i da eto baš tog trenutka ne mogu da me pregledaju, ali ako dam toliko-i-toliko maraka (uopšte nije bila mala suma za ono doba), pregledaće me privatno.

Pitam ga ja kad mogu opet da dođem, po mogućstvu kad im radi državni skener - kad oplete čovek po meni... ti si hipohondar, ti ne znaš šta hoćeš, takvi kao ti dolaze da nam oduzimaju vreme... ti si neurotična žena koja je nezadovoljna svojim životom... e ovo poslednje me je vrlo potreslo, tako da sam dreknula i ja i svašta mu rekla (i nije mi žao), očajna se vratim u moju Palančicu... i slučajno se sretnem tih dana s jednom drugaricom koja je doktor, pozove me ona kod sebe u bolnicu da popijemo kaficu u njenoj kancelariji, i usput primeti ona da sam bleda ili šta već, izmeri mi pritisak... kad ono mene sve vreme kinjio nizak pritisak, a niko se nije setio da mi ga izmeri, svi su tražili nešto ozbiljnije.

Toliko o pritisku, neurotičnim ženama i pojedinim primarijusima, ali zahvaljujući drugarici sad i ja znam za jadac, i čim krene glavobolja, ja aparat za pritisak u ruke.

Buvljački, ali radi kao doksa.
Danas sklanjam grožđe od sebe, probaću da budem dobra.

Preksutra će biti iskušenja raaaznih, dolazi veliko dete i spremaće se đakonije... naručena je i ruska salata, i pred njom unapred proglašavam kapitulaciju.
D: jogurt, 1 dvopek
R: parčence mesa oko 100 g, velika salata (sveže paprike)
U1: kobasica sa roštilja
U2: 2 kruške
V: dvopek, naviljak rendane rotkve s kiselim mlekom