Mirka, care...
Boki, obećavam da neću da brljam, upravo iz tog razloga... bolje da brljam zdrava.

Vinogradarska bundevara je za Lass, a sutra je u svakom slučaju pravim detetu - i bežim od kuće dok se to ne pojede, inače sam nadrljala.
Da ne zaboravim - jaja su opciona, pravila sam i s njima i bez njih, samo što onda ide trun manje mleka da ne bi plivala.
Kore - idealno je da budu domaće, pa se donja i gornja mažu buterom i presavijaju i opet razvlače kao lisnato testo, a one između se naprave malo deblje i propeku se... ali mogu da završe posao i kupovne kore (standardno pakovanje od pola kila), s time što treba izabrati deblje i pečenije. Nadev - očišćena i rendana bundeva kao za svaku pitu, ispržena na vrlo malo butera ili ulja, ohlađena. Doda se dobra šaka-dve suvog grožđa, malo šećera (ne znam kako da opišem, da bude poluslatko), tri žumanceta, i sve se to pažljivo izmeša sa odvojeno umućenim belancetom (na 3 belanceta 3-4 kašike šećera), a od začina može cimet, ja volim da dodam i mleveni piment jer daje malo ljutkast ukus. Na dno posude se stave 3-4 kore (svaka se prska vrućim buterom), a onda se na smenu ređaju izgužvane kore i nadev, da bude vazdušasto poređana. Na vrhu opet idu 2-3 (čak može i 4) kore prskane vrućim buterom. Peče se standardno, na oko 180 stepeni. Kad je upola pečena, tj. kad se pita malo isušila, izbuškati viljuškom na dosta mesta i polako zaliti sa oko pola litra mleka koje je takođe zaslađeno (ne da bude preslatko, samo malo - može i med da se ubaci) i kome je dodat vanilin šećer. Ko sme, može da razmuti u mleko još 2-3 jajeta, da bi kora bila baš onako zlatna i bogata. Peče se malčice duže nego obična pita, recimo oko 40 minuta, da bi ispario višak tečnosti. Seče se mlaka ili hladna, nikako vruća, da bi parčići bili kompaktni. I pospe se sa još malo vanilina... i onda se blagovremeno evakuišeš da ne bi završio u bolnici od hiperglikemičnog napada.
