Da, najveće muke su s pitom bile...

Uf, to je pita mog detinjstva, takvu je baba pravila u šerpi... pa kad se ohladi i isečeš, ona bude kao puding.

A gornja kora se premazuje mlekom sa nekoliko kapi ulja, pa i ona bude meka... da ne meračim previše, ali zapravo uopšte nije strašna jer džinovsko parče takve pite ima oko 250 kcal, e sad, ko je normalan pa za ručak ili večeru pojede dva parčeta... a ne šest kao neki...

U svakom slučaju, da li zbog pite ili zbog antibiotika, meni je bolje, vodu još izbacujem (od prekjuče imam 2,5 kila manje!), rana se polako smiruje, još boli, ali nije onoliko strašno.

Danas mi dolazi majka, pa se zet razleteo da spremi lovačku sarmu, tako da će danas i sutra to da bude na meniju... ne žalim se.

Svima lep dan želim, ne zamerite ako ovih dana ne stignem da vam švrljam po dnevnicima.
D: jogurt sa začinima, 1 dvopek (od 25 g hleba)
R: kupus salata, sir (jedno 200 g)
U: neskafa sa 1,5 dl mleka
V: lovačka sarma (kiseli kupus, junetina, umesto masnoće malo propržene slanine), i obavezno krigla mleka 