Hvala vam, lepe moje.
Danas sam s vagom u zavadi, ili tačnije sa MS-om, ali ova frka od pre neki dan podsetila me je na to kako je kad si bolestan, nepomičan i u bolovima, tako da mi je današnji dan svejedno lep, šta god rekla vaga.

Pre svega je bitno da sam disciplinovana, to je sad na prvom mestu, da održim težinu i saživim se s njom... drugo je to što mi se ustalio apetit, tako da mi skoro uopšte više ne trebaju moje čorbice, jedem vrlo skromne količine svega... i treća lepa stvar je što sam prestala da smaram ukućane i jedem po nekom automatizmu, bez teorije o dijeti uz svaki obrok.

Dobro, to sam im i na početku rekla, da se pripreme da ću smarati jer je to jedini načn da držim sebe na uzici, i moram im priznati da su muški izdržali.
Ne znam da li ima svrhe da više pišem jelovnike, sad su definitivno svi na istu foru, s time što planiram da i nadalje ubacujem kontrolisane brljeve.
Nadam se da ću za dan-dva moći da nastavim sa svojim jadnim vežbicama koje sam tek započela... a taman sam dogurala do celih 12 trbušnjaka.
