U principu, manje-više isto kao i juče - ima musake (mm ne jede tikvice, a ja ih jednostavno obožavam - tako da su sva jela sa tikvicama, plavim patlidžanom, a i velika većina jela sa karfiolom, brokolijem, spanaćem, blitvom ... isključivo moja pa ih imam par dana kad ih spremim. Sreća je da su te razne musake ili povrće zapečeno sa jajima zapravo vrlo ukusna, ako ne i ukusnija hladna nego topla). Ćorbe ima puno manje u zalihama ... ćorbe su zapravo moj način da utrpam mm-u svo ono gore navedeno povrće koje ne jede

Tako da:
D: natopljena sirova mlevena pšenica, jabuke, orasi, med (slična kaša kao i juče, samo sa pšenicom koja je bila natopljena tokom noći). Tokom dugog istraživanja u toku dijete šta mom organizmu prija, a šta ne, zaključila sam da se moji problemi sa varenjem regulišu isključivo ako koristim cele žitarice ... mlevene žitarice, hleb Tonus ili Vitas, tj. od celih proklijalih žitarica i sl. To je specifičnost mog organizma i otkad poštujem ovo pravilo moje varenje funkcioniše zaista bez ikakvih problema (pre toga se dešavalo da imam zatvor i po 2 nedelje).
U: jabuka
R: musaka od tikvica, 2 parčeta tonusa + kiseli krastavci (ovo ću poneti na posao kao i juče).
V: ostatak čorbice (ako je bude), ako ne, smućkaću već nešto, pa ću napisati naknadno (i mm je sklon da pojede neverovatne količine čorbe, što je velika sreća budući da mu je u drugom obliku povrće nemoguće utrpati)

Ostalo čorbice, dodala zalogajče od oko 20 gr kobasice i oko 20 gr lepinje (od onog dugotrajnog brojanja kalorija ostao mi osećaj da zaista realno procenjujem težinu namirnica). Ovaj zalogaj lepinje baš i nisam morala, ali ... baš sam bila gladna, a nije strašna količina.
Usput da objasnim zašto sam vratila koje kilo (bila sam svesna da će se to desiti). Zbog apsolutne nemogućnosti da se organizujem. Naime, imala sam period koji je baš dugo trajao kad sam dolazila sa posla u 9, 10, 11 uveče, tako da je zaista bilo nemoguće da kuvam. U tim situacijama zaista nisi u mogućnosti da biraš ... faktički sam mesecima živela na bureku i pecivima (ne zato što to volim, nego zato što je to jedino bilo dostupno). Ne bih ovde da obrazlažem zašto neko ko je privatnik u ovoj državi mora da radi od jutra do sutra samo da bi preživeo (ukratko u cenama formiranim od strane konkurencije koja po pravilu radi na crno nema prostora da platiš radnika i da ti nešto ostane). Situacija je takva kakva je, ne želim da se žalim, ima daleko većih problema sa kojima se ljudi suočavaju od mene. U redu, izgubila sam roditelje (to nas nažalost čeka sve pre ili kasnije), radim od jutra do sutra (mislim da većina ljudi trenutno radi po dva posla da bi preživela ... ko sam ja da se žalim). ali zdrava sam, imam bar nedelju kad odbijam da radim već odem u voćnjak koji sam nasledila i berem voće, ostavljam sokove, džemove, kompote ... skupljam orahe (sad je došlo vreme da ih čistim, ne znam kako će to ići ... za taj posao sam popriličan antitalenat, ali ... sve se nauči). Čak se nedeljom desi da se družim sa dragim osobama i to mi ulepša celu narednu sedmicu. Tako ... ima lepih stvari u životu, samo ih treba videti

Usput budi rečeno, budući da mm (a ni sin kad je tu) ne jedu jela sa onim povrćem koje sam nabrojala, kad sebi kuvam jela koja ja volim, njima skuvam ono što bi oni jeli ... dok sam sebi spremala musaku od tikvica, mm-u sam grašak sa mesom (to je jedno od jela koje je on spreman da jede 2 dana uzastopno, a može se podgrejati). U principu ... bar imam sreće da mm voli jela na kašiku, pa mogu da skuvam danas za sutra (što je jedino moguće s obzirom na moj raspored) ... pasulj, kupus sa mesom, sarme, razni gulaši, paprikaši, punjene paprike ... sve su to jela koja su ukusna kad se sutradan podgreju, a koja mm i sin rado jedu pa su vrlo često na kućnom jelovniku. E, kad ćera dođe, onda uživamo u obilju povrća koje ova dvojica mrko gledaju. Kao prilog hladno natrpam u pećnicu tikvice, plavi patlidžan, karfiol, pečurke ... ma šta god mi padne na pamet i nas dve se davimo u zapečenom povrću. Njima iznesemo pečeni krompir
