
Na moru sam, pa tek sada vidim porukicu.
Da! Pijaca je zakon!
Ovde jedem bas malo I bas dobro. Da li cu moci to da odrzavam u bgu? Naravno da ne. Cak I da nema posla, ne. Nema mora, setnji, mirisa bora, plivanja, zvuka talasa, cirikavaca a sve to mi hrani dusu, priroda mi hrani dusu, pa nisam ni gladna. I to je sve bez ikakvog napora.
U bgu moram veliki napor da ulozim da bih bila u kontaktu sa prirodom. Ne volim gradove. Nikad ni nisam.
Tako da nema sanse ovako da bude. Za dorucak pojedem grcki jogurt I voce. Jednu vocku jedan onaj malecki jogurt I to sa 0% mm. Za rucak jedem u restoranu pola porcije nekog kuvanog jela ili pp ribe. Ili pp girosa ponekad sa puno salate. Za veceru jedan paradajz I jednu breskvu.
Mozda popijem jednu cedjenu narandzu. I to je to.
Ostajem jos pa cu mozda da pocnem da kuvam neke salate, nasla sam predivno nesto u prodavnici, socivo ali razne vrste, pa kao mesavina I recept za salatu. Predobro mi izgleda, a jeftino je, pa malo da ustedim.
Mnogo sam srecna na moru, drugi sam covek, mislim da kada bih mogla da ostanem pola godine, da je lepo vreme, I da nisam sama, nego sa nekim ko mi prija, da bih se preporodila ne samo fizicki nego I duhom, da bi mi to unelo bistrinu I puno vedrine.