Hvala malobrojnima što mi obođiše dnevnik dok sam ja bio u totalnom rasulu koje još uvek traje al evo bar od danas se malko vraćam u normalu ... al ajmo ispočetka od one najavljene žurke.
Žurka ... ne ne ne, to nije bila obična žurka ... to je bilo iskreno rasturanje od vinalkohola, roštilja (naravno giginog, pijanog) gulaša, pa jaganjaca na ražnju, tamburaša koji su se smenjivali da ne bi prethodni popadali u nesvest i tako od petka do utarka rano ujutru (ja imao pauzu u nedelju da odem kod tašte pa da se što pre vrnem). Us put na silnom kermezu od žuraje, pošto sam ja bio podosta u kuhinji uspeo sam i da ispržim ruku na vrelom ulju ... bilo je uf uf uf uf uf ... al belance rešava stvar i žurka se nastavila dalje i evo skoro da se ožiljak od opekotine i ne vidi. Al to nije kraj mojoj nesreći.
U utorak ujutru Mima ode na posao a ja ostanem kući da odradim neke račune i da napišem raport Vama kad .... strujnu strujni udar kroz mrežu ... crče komp, crče laptop, crče internet ruter a i štampač se pošteno zadimio. Sva sreća što sam pre žuraje napravio arhivu podataka za svaki slučaj al i u nesreći ima bar nešto dobro, diskovi su ostali čitavi. Na glavnom kompu riknula matična ploča, grafička i dve od četiri memorije od po 2 GB ... cirka šteta oko 500 €. Na laptopu pošto nije bio u strujnoj mreži al je bio na ruteru putem kabela pa je dobio po mrežnoj karti koja mi je posle evo skoro nedelju dana čekanja konačno stigla (a i za nju sam pukao 150€) i danas smo je zamenuli i evo me konačno sa Vama. Jedino mi je Telekom oma zamenio ruter al džaba kad nisam imao ščim da se konektujem na net.
Vreme bez net-a sam lepo iskoristio da se anulira postignuta šteta pa i postigne nešto minusa o kom još neću ništa da zvanično objavljujem bar ne još par dana a i da se malko pozabavim pripremanjem zimnice u vidu pečenja paprike, pravljenja ajvara, a i seckanja paprike za zamrzivač da imamo i usred zime materijala za bećarac (jer je jedino paprika problem da se nabavi jeftina i sveža tokom zimskih dana a ovo je moja oprobana metoda).
Naravno da je bilo i fizičke aktivnosti i to svaki dan po bar minimum pola sata a bilo je i više.
Šta se jelo, na žuraji i to prvo veče u petak i u subotu se rokao roštilj i dinstana junetina ali su količine bile primerene al jedino što sam malko preterao sa alkoholom, al šta je tu je i to je za ljude koji slave. Ostatak dana žuraje, koliko sam spremao ko i da nisam jeo jer mi se već hrana smučila tako da sam više jeo po koji zalogaj za probu dok sam spremao. Od utorka se vratilo na ishranu po UN i to na dane kako su išli po redu.
Još jednom hvala malobrojnima na poseti jer vidim kome trebam a kome ne ... al nisam ja zlopamtilo, već sam dobrica sa velikom batinom koji kreće polako u obilazak dnevnika.
Vaš Giga
