Ružo, sve smo se dogovorile i nadamo se što skorijim boljim danima i tebi i meni! Tebi da prođe frka a meni da se reši moja ,,stvar,,.
Ana, prirodan nagon, ništa više! Hvala ti! To je nešto što je i kod tebe jako izraženo i primetno. Tvoj odnos prema životu je jako pozitivan i veliki si borac!
Mimac, bila sam u tvom dnevniku. Čestitam od srca!
Ovih dana sve po starom, bila sam OK. Jedino sam u sredu, ničim izazvano, bila malo kao mećava. Nisam u stvari ni bila gladna ali sam u nekom trenutku popodne samo počela da jedem i činilo mi se da bih mogla bez prestanka nešto da jedem bez ikakvog cilja i smisla, da jedem i jedem šta god mi dođe pod ruku, vrlo bezveze..... Jesam i jela štošta i naravno da mi ni najmanje nije prijalo. Juče sam hvala bogu bila pristojna, a i danas. Plus što danas postim. Da sam sklona gladovanju i samokažnjavanju (kao što nisam i neću) sigurno bih juče bila na vodi, posle te ,,nesrećne,, srede....
A sada
Specijalno Izdanje za Narcisu – opširno je tako da ostali mogu da preskoče ovo pisanije (preporučujem od srca da preskočite)...Narcisa,
Kao prvo, hvala što si me podsetila na bugarski vic o izdislavu, smejala sam mu se kao luda svojevremeno.... Nekome je možda glup ali kako ja svim srcem i telom volim igru reči, meni je ovaj vic fantastičan...
Hvala ti naravno na brizi za moje zdravlje junačko a pogotovo na studioznosti sa kojom si se posvetila komentarisanju istog! Ne sumnjam u dobronamernost. Ipak, mislim da ti je ponegde ponešto promaklo (mada više nisam sigurna šta sam pisala ovde a šta na PP sa pojedincima sa foruma, a takođe je jednom prilikom dignuta preterana drama oko mog problema – jesam imala probem jedan dan, ali su me dobronamernici dve nedelje posle toga pitali da li sam ozdravila i kako sam /ozdravi što pre!/ – iako sam ja pisala i pisala da je to prošlo).... Htedoh reći, da mislim da si ponešto iz mog života blago delimično pogrešno pohvatala...
Kao prvo, meni ljudi nikako ne veruju da ja ne jedem malo. Ja nisam taj tip, ja nisam ni disciplinovana, niti malojed, niti slabojed, niti gadljiva na hranu niti izbirljiva ni ništa. Nikako to da dovoljno objasnim. Dešavalo se da mi neko čestita na disciplini i upornosti (i hvala im, znam da je dobronamerno i ljudski i od srca), ali ja stalno ponavljam da ja nisam disciplinovana (ne pričamo sada o fazi kada sam bila na UN dijeti ali i tada sam jela koliko mi se jelo i po svom). Ja jedem puno i jedem sve (druga stvar je što je pojam ,,puno,, relativan i zavisi šta je za koga puno). Ja nisam u disciplini, ja jedem BUKVALNO SVE ŠTO VOLIM I ŠTO MI JE POTREBNO. Stvari koje ne jedem kao što je burek, fast food, pice (osim parče s vremena na vreme kad poželim), peciva iz pekare – ja ne jedem zato što se odričem ili što imam samokontrolu nego ZATO ŠTO IH NE VOLIM I NE VUKU ME I NE PRIVLAČE. Ja jedem sve što volim i kako volim i može da se kaže da jedem puno ili relativno puno. (a da ne objašnjavam po milioniti put šta je to što me je u jednoj fazi života ugojilo – u toj fazi sam zlo/upotrebljavala slatkiše i bila navučena i jela svakodnevno, plus pila sam koktu u većim količinama – i ona je isto što i slatkiši, postaneš ovisan).... Kad sam se rešila slatkiša, ja sam postala slobodan čovek ali koji jede NORMALNO i nije na dijeti.
Dakle ne jedem malo nego puno.
Jedem kao i svi ostali sa tom razlikom što uz glavno jelo pojedem mnogo veću količinu salate nego mnogi. To što napišem da je za ručak bila salata sa tim i tim je zato što ja najčešće u činiju u kojoj je ogromna salata iseckam to što je glavno jelo – meso ili jaja ili riba ili sir + dodam tome prilog od povrća ako ima (ali sve u normalnim količinama a ne u nekim dijetalnim).
Dakle ne živim na salatama. Ja te slabe obroke ne priznajem i ja ne podnosim da budem gladna. Obavezno mi je nešto konkretno i u ručku i u večeri.
Kažeš posle celog dana salate popijem votku – ja nikad nisam bila ceo dan na salati - objašnjeno u prethodnom pasusu (ne računam vitaminske dane na glupoj UN dijeti kada sam bila ceo dan na voću i povrću i koštunjavom i TAČNO je da se dešavalo da sam na kraju takvih dana uzimala čašicu dve nekog pića ponekad). Dakle nikad nisam na salatama. Onda kad se desi da je samo salata bez nečeg konkretnog (sir, meso, jaja, riba, skrob) to je bilo kada se radilo o nekom međuobroku / užini ili sam se čuvala za ručak odnosno večeru. Inače ja te slabe obroke u kojima se čovek ne najede NE PRIZNAJEM (što bi neko rekao ,,ne *ebem ja to,,) – izuzev kao užinu što je drugi padež.
E sada povraćanje. Moje je povraćanje isključivo vezano za menstruaciju. Imam zavaljenu matericu i tegobe se jednostavno prenesu na celu ,,regiju,, tj sve se pretvori u ogroman grč – reproduktivni organi + rektalni deo + stomak i creva (verovatno, ovo je moj laički opis). Inače lekari misle da zavaljena materica može da dovodi do bolnih mestruacija. Nikada ne povraćam mimo menstruacije. (ti spominješ drugaricu ili sestru koja je povraćala od malih nogu – a ja to imam samo u mestrualnom delu života). Nikad u životu nisam imala kiselinu npr.
Ja sam kod lekara odlazila i odlazim. Izvinjavam se ako sam odala pogrešan utisak ovde ali ja zaista imam odlično zdravlje. Pojedinosti koje me muče nisu ništa što je za brigu niti gde imam bogzna šta da preduzmem. Krvna slika mi je odlična. Ginekolog mi je prezadovoljna. Radiolog u Narodnom Frontu koja mi je radila kolor dopler ultrazvuk (ginekološki) je bila prezadovoljna i rekla da mogu da ostanem u drugom stanju kad poželim. PAP testovi i sve mi je hvala bogu uvek odlično. Radila sam ultrazvuk abdomena više puta i on je dobar (presavijena žučna kesa ne predstavlja ništa zabrinjavajuće). Bila sam kod neuropsihijatra zbog vrata, kičme i glavobolje, radila kolor dopler krvnih sudova vrata – sve je u redu. OK, spondiloza u meri koju ja imam nije ništa što nema ostatak populacije. Iduće nedelje idem na neke fizikalne terapije zbog kičme i vrata ali to nije ništa posebno.... Moj kiropraktičar me s vremena na vreme popravljao. Ultrazvuk štitne žlezde kao i hormoni iste – uredno. Probava odlična.
Da ne ureknem, mislim da sam ukupno 3 puta u životu imala prehladu zbog koje sam ostala kod kuće. Nekad malo kašljucanja ili kijanja ako se baš prehladim ali ništa posebno... Skoro svi koje znam su bogzna koliko puta preko zime zaglavljivali od nekih virusa prehlada otkud znam čega, ali ja još nikad...
U fazama ekstremnih sekiracija jesam nekoliko puta imala reakcije na nervoj bazi (a bilo je ovih faza bogami) i to u vidu ekcema oko usana. Kako se neki problem zakomplikovao ili stigla loša vest istog momenta je to izlazilo i trajalo po 4-5 dana ili do 7.
Imam zdravu kosu, nokte, dobru kondiciju, dobro se osećam. Imam prirodno nizak pritisak ali živim dobro sa tim.
Jedino sam u fazi kad sam bila debela bila bez energije i vrlo loše (ta istorijska kilaža je trajala recimo 7 meseci čini mi se ili možda 6 . Pijem tonu vode otkad znam za sebe.
Poroci: cigarete, alkohol nekad dva puta nedeljno, nekad jednom, a nekad jednom u tri nedelje (nisu to naravno nikakve strašne količine i praćene su uvek tonom vode, ali uvek – uvek pijem vodu uz sve – uz kafu, uz pivo, uz vino, uz žestoko piće, jedino ne uz obrok)....., kafu pijem crnu dosta.
Ne drogiram se i ne jedem baš neke prerađevine bogzna kakve.... Ne pijem sokove (osim što sam pila koktu u toj fazi kada sam se navukla i na slatkiše i bila debela)...
Taj Ketonal je nesteroidni antiinflamatorni lek kao i Diclofenac Duo koji ja pijem (kao i Rapten K, Ibuprofen, Naproxen i slični) i trebalo bi možda da ove lekove ne uzimamo za menstruaciju nego one antispazmolitike (samo meni ne pomažu) i ovi svi lekovi u dobroj meri OŠTEĆUJU SLUZOKOŽU ŽELUCA I MOGU DOVESTI DO ČIRA ŽELUCA I NE DAJ BOŽE NEČEG GOREG.
Lek za menstruaciju koji pomaže zaista je Diclofenac – supozitorije (čepići) ali mi to nije odgovaralo zbog nus pojava. To je zaista pomagalo, ali neće moći....
Ne znam šta bih radila sa svojim menstruacijama... zaista ne znam...
Ja sam ,,onomad,, imala fazu kada sam pomislila na upalu želuca tj akutni gastritis, dakle nešto prolazno i u dobroj meri to može biti zbog lekova a može biti i zbog cigara, kafe, alkohola, hrane, sekiracije.... Tad sam sprovela jedan dobar narodni lek.
Jesam spominjala gastroskopiju u više navrata, sećam se dobro (ne pokušavam da poričem hehe). Sada (kad sam razmislila i kada su me posavetovali) je ne bih uradila nipošto, pod ovakvim okolnostima kakve su, ni da je džaba. Znaš zašto...
Moje tegobe su se desile sporadično nekoliko puta u poslednjih recimo godinu i po. Dakle ne često i ne u kontinuitetu. Sve te simptome za gastritis ili čir ja NEMAM. Kada sam poslednji put imala problem, pisala sam o tome u dnevniku, pre recimo 3 meseca kada smo najviše drame oko toga podigli – pomislila sam na gastritis i tada sam sprovela narodni lek za oporavak sluzokože želuca. Tegobe se nikad, da ne ureknem, nisu ponovile.
Savetovala su me mnoga stručna lica ali i informisani laici da ne idem na gastroskopiju (osim kada bih imala neke simptome, ali pričamo o sadašnjim uslovima) jer to jeste vrlo jedan agresivan metod, može da dođe do povređivanja i krvarenja (i eto problema) a može da dođe i do infekcije helikobakterijom. Naravno da je ovo odlična dijagnostika (ako stvarno ima potrebe), ali je ni ja sada kad sam bolje razmislila o tome, ne bih nikome savetovala – zbog 2-3-4 slučaja bolova u periodu od godinu i po.
Hrana koja tipično smeta gastritisu i čiru meni ne pravi probleme. Praktično ja nemam simptome da bih išla na to i zato sada ne bih išla ni da je džaba.
Međutim, postoji mogućnost da su moji problemi bili povezani sa žuči....(to može da se testira, Duda mi je dala odličan savet, samo još od onda nisam hvala bogu imala problem pa nemam priliku da testiram da li je to). Ne problem sa žučnom kesom jer je ona na ultrazvuku dobra i nemam kamen npr - nego problem sa nepodnošenjem neke namirnice usled čega žuč burno reaguje i pravi problem. Duda mi je rekla da može da se testira da li se problem odnosi na žuč ili na želudac tako što – kada čoveka boli i kada ima taj napad – popije limunov sok (čist sok, ne limunadu). Ako je stvar žuči, bolovi odmah prestaju. Ako je stvar želuca, ne prestaju nego naprotiv mogu da budu gori hehe... ali od onda me nikad nije zabolelo i nisam imala priliku da probam foru.
Kad je bio taj slučaj pre tri meseca odmah sam sprovela taj narodni lek i mislila sam recimo da (za slučaj gastritisa) sprovedem i 4 nedelje nekog leka, Controloc recimo. Pa ako to ne bi pomoglo, onda ići na terapiju za helikobakteriju. Međutim, kako je narodni lek izuzetno prijao mom želucu - odnosno kako nikad više nisam osetila problem, nisam išla ni na šta dalje.
I tada prošlog leta kada sam prvi put napisala da razmišljam o gastroskopiji, stvar je više ličila na žučne probleme u stvari nego na želudačne.....
Ne znam. Ja probleme nemam više a i što sam imala bili su retki. Zato neću ići ni na šta agresivno, osim kada bih počela da imam neke probleme....
Tako da znaš eto, bila sam kod svih mogućih lekara (ne odjednom naravno, nisam neki hipohondrik) samo gastroskopiju nisam ali i neću dok god sam dobro.... Imam i prijatelje lekare koji su mogli da mi daju savet kao sebi a ne neki komercijalni, imam divnu doktorku (porodični lekar) i baš se uvek lepo ispričamo (pitam ja nju za njeno zdravlje, savetujemo jedna drugu, ćaskamo, imam njen broj mobilnog privatnog telefona da uvek mogu da je pozovem i pitam za savet ako treba nešto za mene ili roditelje), najbolja prijateljica moje sestre je lekar (ok sada je odselila u Sloveniju i tamo radi, ali uvek može da se komunicira skype-om ili meilom ili telefonom)....
Jedna devojčica na forumu ovde ima gastritis ali ona ima svakodnevne tegobe i ne podnosi voće i štošta (što je i normalno za gastritis)... a ja niti imam tegobe niti probleme sa voćem.... Dakle imala sam problem 2-3-4 puta sa razmakom od po ko zna koliko meseci....
(A što se cene tiče, merenje sam bila spremna da platim 1500 din na popustu ali na drugom mestu dobila džaba, a gastroskopija je 12.000 ili više čini mi se – nije za poređenje.....ali merenje jeste luksuz, to se slažem...)
P.S. I nisam ja sitna mala ženica, ja sam velika i krupna žena. Nisam debela, ali nisam ni sitna ni mala (ok ovo je subjektivna i relativna stvar...ali hoću da ti kažem da me niko nikad nije doživljavao kao sitnu i malu. Vitku da.... zgodnu da, i kažu da mi je mozak muški hehe - muški mozak u ženskom telu..)....
P.P.S. Palačinke sa nutelom, recimo mlevenom plazmom (ili mlevenim lešnicima, orasima, itd) sa dodatim voćem (malina, višnja, šumsko voće, banana...) su ovde već godinama uobičajena stvar i zaista prava poslastica... Zato se za to čuvam i pripremam i uzimam sa zadovoljstvom kao zaseban obrok (i štimam da ispadne nekako kao ,,zaslužen,, a ne kao deo nekog ciklusa prejedanja)... Napravi kod kuće – eurokrem ili nutela plus ovo nešto mleveno plus voće koje imaš (takođe je kombinacija čokoladnog krema i džema koji malo ide na kiselo npr od šljiva ili višanja – fantastična.... to sam ponekad jela u kućnoj varijanti, kod nekih mojih tamo kod kojih sam išla)...
Eto Narcisa, čestitam ti što si izdržala čitanje Zdravstvog biltena - od zdravog tela zdrav post!
